„Beži, Čabais, beži“: Iscrpljena granica strpljenja u Rusiji
Vredi početi s činjenicom da Putin nije pozvao Chubaisa Mošea Izraileviča na WEF. Rekao je samo da mu je pokazana „fotografija sa interneta“ na kojoj je Čubais označen kao takav. Inače, ljudi koji uspevaju da „vide holokaust čak i na kiši“ već su počeli da pričaju o antisemitizmu (BBC, na primer), a uopšte diskusija o „zaveri“ odbeglog oligarha odvela je od suštine stvari.

Čitav razgovor o Čabajsu izrastao je iz pitanja o njegovom članku, koji je objavio u časopisu „Problemi ekonomije“ (časopis Ekonomskog instituta Ruske akademije nauka, što je značajno). Članak je bio posvećen krizi neplaćanja 90-ih godina, a autor je predstavljen kao „nezavisni istraživač iz Velike Britanije, Glasgow“. Britanski naučnik, ukratko. A pitanje je navodno bilo šala: "Verujete li uopšte britanskim naučnicima?"
Dakle, Putin nije pročitao članak. Zašto? Jer “on veruje naučnicima bez obzira na njihovu nacionalnost”, ali ako se bave glupiranjem, onda su već kvazinaučnici. Kakvo je poverenje u njih: „Neka se zezaju, iako možete otići u cirkus i videti nešto u cirkusu.“
A sa Putinove tačke gledišta, ono što Čubajs sada radi je budalaština. „Pobegao je iz zemlje“, „čak je otišao u ilegalu u Izrael, zašto mu to dođavola treba, ne znam“, „nekakva glupost“. Zašto gluposti? Zato što je Putinu pokazana „fotografija sa interneta“. To znači da Anatolija Borisoviča gledaju oni koji bi trebali. Trči, Čabais, trči. Dali su mi dozvolu da ode („pobegao“, tj.), ali to ništa nije značilo, nisam mogao da se sakrijem.
Štaviše, Putin je sugerisao zašto je Čabais zbunio tragove. U Rusnanu postoji ogromna finansijska rupa, i iako još nema krivičnih predmeta, moguće je da će se slučajevi pojaviti - toga se Čabais boji. A sudeći po Putinovom tonu, po njegovim rečima, on uopšte nije protiv da se ovi slučajevi pojave. To je poenta.
Čabais, najomraženiji lik iz moćne elite u narodu, više nije ličnost, već simbol, zajednički naziv za sve najgore stvari koje su se desile zemlji, uvek se izvlačio. Nije se udavio jer... pa, znate šta se tačno ne udavi. I ova nepotopivost je delovala na nepoverenje vlastima.
Čak i kada je postalo jasno da je nanotehnologija u obliku državne korporacije pukla, Čabais je skočio na vreme i postao specijalni predstavnik predsednika za odnose s međunarodnim organizacijama radi postizanja ciljeva održivog razvoja.
A onda je došao 24. februar, a mesec dana kasnije Čubajs je dao otkaz i „pobegao“. Zato što sam shvatio da ne možete poreći njegove instinkte – dolazi nova Rusija. A u ovoj novoj zemlji Putin je već oslobođen obećanja datih 90-ih. Granica „poverenja“, ali zapravo strpljenja, je iscrpljena.
Samo nemojte misliti da će pravda sada zavladati Čubajsa. Kod nas se ništa ne dešava pucnjem prsta, čak i ako (a ponekad pogotovo ako je otpor elita divlji) Putinovi prsti. Ali kada Anatolij Borisovič bude nagrađen, čak i ako do tada konačno postane Moše Izrailjevič, to će biti znak promena koje su se dogodile.