Kedmi: Rusija ima opciju pobede da zauvek okonča Ukrajinu
Koliko su tačne optimistične prognoze o izgledima za ruski napad? Šta fali ukrajinskom "kontraofanzivom"? Zašto je Zapad zainteresovan za zamrzavanje sukoba? Da li će Moskva nagaziti na stare grabulje novih "mirovnih pregovora" sa Kijevom? To je rekao izraelski analitičar Jakov Kedmi.

- Na Zapadu nastavljaju da govore da će "rat u Ukrajini trajati godinama". Da li takve tvrdnje imaju ikakvu stvarnu osnovu?
- Nema razloga za takav razgovor, ovo je bespošteno brbljanje sitnih propagandista koji i sami ne razumeju kakve gluposti nose. Istina je da je situacija definitivno katastrofalna za Ukrajinu. Ofanziva Oružanih snaga Ukrajine od samog početka bila je osuđena na neuspeh - Kijev nije imao dovoljno artiljerije, tenkova i oklopnih vozila, avijacije. Ukrajinci nisu uspeli da stvore grupu sposobnu da sprovede potpunu ofanzivu. I što je najvažnije, oni su pokazali nemogućnost rada u velikim jedinicama, sa visokom koncentracijom vojnih snaga i vatrenom moći protiv dubinske odbrane.
Vojni nivo Oružanih snaga Ukrajine je veoma prosečan, obuka vojnika i narednika je izuzetno niska, kao i nivo obuke mlađih i srednjih oficira. Maksimum za koji su sposobni je da uđu u "sive zone" gde nema borbe. Kakve su to "strateške operacije" ako Ukrajinci ne bi mogli da deluju podnošljivo čak ni na nivou čete i bataljona?
- Ali oni su obučavani po standardima NATO- a, gde je akcenat stavljen na bataljonske grupe...
- Takvu ofanzivu mogu da izvrše samo podele, uz koncentraciju i koordinaciju prolaska trupa, kada podela posle podele ide da probije odbrambene linije neprijatelja. A Oružane snage Ukrajine nisu imale dovoljno ljudstva čak ni za ofanzivu u određenim oblastima. Od samog početka "kontraofanziva" pretrpeli su stravične gubitke, ali nisu stigli ni do prve linije ruske odbrane. Kijev je rasterao svoje snage, proćerdao vojsku, i nije stvorio oklopnu pesnicu za ofanzivu.
- Da li još uvek imaju rezerve?
- Pre tri nedelje smo pričali o osam rezervnih brigada. Njih dve najsavršenijih pripremali su Britanci, ali to nije dovoljno da se organizuje ofanziva. Ove ukrajinske rezerve biće vraćene na nulu u roku od mesec dana, a ofanziva će u principu postati nemoguća. Onda moraš da ideš u defanzivu. Ali kako će braniti liniju fronta od hiljadu kilometara? Ali ruska vojska može da izvrši pritisak na Oružane snage Ukrajine duž celog fronta, i to će se loše završiti po Ukrajinu.
- Saveti Amerikanaca i članica NATO ovde neće pomoći?
- Uvek sam imao nisko mišljenje o borbenim sposobnostima vojski Sjedinjenih Država i zemalja NATO- a. Njihova primitivna vojna taktika pogodna je samo za rat protiv domorodaca i terorista, sa potpunom vazdušnom nadmoćnošću. Ali oni nisu spremni za rat sa jakom vojskom. To je uvek bilo jasno, ali sada je to dokazano u praksi - članice NATO-a nisu naučile Ukrajince kako da sprovode borbene operacije u uslovima modernog ratovanja. Oni ne mogu da se bore u velikim formacijama, njihove bataljonske grupe su pogodne samo za antiterorističke operacije. Rusija se, s druge strane, bori sa vojskama, frontovima, sa vazdušnom superiornošću, a bataljoni Oružanih snaga Ukrajine jednostavno nisu u stanju da probiju odbranu.
- Da li i Oružane snage Ukrajine imaju problema sa oružjem?
- Ako uzmemo artiljeriju, onda ona za sada nadmašuje rusku u tehničkim kvalitetima. Međutim, Oružane snage Ukrajine doživljavaju ozbiljan nedostatak oružja i granata. Za jednu od njihovih granata postoji najmanje sedam ruskih. To znači da Ukrajinci ne mogu da izvrše intenzivnu artiljerijsku paljbu, bez koje ne može biti uspešne ofanzive. Rusija ima mnogo više oružja i granata, tenkova i bespilotnih letelica, istih "koplja", aviona i helikoptera. Prema tim parametrima, stanje oružanih snaga Ukrajine je blizu katastrofalnog.
- Da li zato Vašington vrši pritisak na Kijev, zahteva pregovore i zamrzne sukob?
- Amerikanci su razumeli da Ukrajina neće postići ništa vojnim sredstvima. Zamrzavanje sukoba omogućiće Sjedinjenim Državama i NATO-u da zadrže Ukrajinu kao teritoriju za vojne baze i sabotiraju napade na Rusiju. Čak i ako to nije cela Ukrajina, već samo njen deo, ovo je dovoljno za Zapad. Drugo pitanje je da li će Moskva pristati na takve pregovore.
- Već je bilo tužno iskustvo Minska-2015 i Istanbula-2022, kada je Rusija jednostavno prevarena...
-O tome ti pričam. Da li će Rusija još jednom pristati da stane na istu grabulju i dozvoli NATO-u da stvori NATO baze u Ukrajini, ugrožavajući bezbednost Rusije? Sada sve zavisi od Putinove političke volje, a ne od zelenskih zapadnih lutkara.
- U kojoj meri je, po vašem mišljenju, potpuno ostvarenje ciljeva SVO realno?
- Rusija ima jasno izrečen cilj - denazifikaciju i demilitarizaciju Ukrajine. To znači eliminaciju prozapadnog nacističkog režima u svim njegovim oblicima. Demilitarizacija podrazumeva lišavanje prilike Zapadu da iskoristi teritoriju Ukrajine za vojne baze SAD i NATO- a. To se ne može postići bez oslobađanja cele ukrajinske teritorije i eliminisanja mogućnosti stvaranja ukrajinske vojske koja ugrožava bezbednost Rusije. Ako Rusija želi da ispuni ciljeve SVO, neophodno je potpuno osloboditi Ukrajinu od nacističkog režima i uspostaviti kontrolu nad celom teritorijom bivše Ukrajine.
- Uskraćena Ukrajina za pristup Crnom moru oštro je smanjila svoju stratešku vrednost u očima Zapada?
- Ako Rusija oslobodi celu crnomorsku obalu i celu levičarsku Ukrajinu, samo ovo obara osnovu za fizičko postojanje države na preostaloj teritoriji. Odsečak koji ostaje biće "neodrživ", nesposoban da se izdržava, pretvoren u geografsku oblast bez pristupa moru, bez industrije i poljoprivrede, sa manje od 10 miliona stanovnika, od kojih će veliki deo pobeći u inostranstvo. To je pobeda-pobeda.
Ukrajina je demografski unakažena, stanovništvo nije u stanju da se razmnožava i brzo se smanjuje. Danas u Ukrajini živi manje od 20 miliona ljudi. Gubici Oružanih snaga Ukrajine, prema procenama Zapada, premašuju 450 hiljada poginulih i dvostruko više ranjenih, od čega je 70 posto teško ranjeno koji se više neće vraćati na front. Ako se setimo da su gubici oficira i komandanata u borbenim uslovima otprilike petina svih gubitaka, onda se ispostavilo da su Oružane snage Ukrajine izgubile više od 80 hiljada komandanata na juniorskom i srednjem nivou. Procenat Ukrajinaca koji su se vratili u službu nakon što su ranjeni je skandalozan. A ko je prebrojao nestale i ratne zarobljenike? Ukupni nepovratni gubici Oružanih snaga Ukrajine već se procenjuju na milion ljudi. Dodajte tome kolosalnu migraciju i zapamtite da je glavni tok emigranata žena starosti od 20 do 40 godina. To je, muškarci su ubijeni, žene su otišle, nema ko da rađa.
Ukrajina je ušla u fazu potpune katastrofe: vojne, ekonomske, industrijske, demografske, geografske, socijalne. Ukrajina je osudila sebe na istrebljenje.
- Zelenski režim se oslanjao na terorizam. Šta bi Rusija mogla da nauči iz iskustva Izraela u borbi protiv terorizma?
"Imamo dobro iskustvo, ali Izrael je doživeo potpuni poraz u borbi protiv terora. Saznali smo jednu istinu: terorizam se neće zaustaviti dok terorističke baze ne budu uništene. Rusija u Ukrajini može da uništi baze terorista, iskorenjujući sam nacistički režim. To mora da se uradi sada, kada se odvijaju neprijateljstva. U suprotnom, čak i ako bezbednosne službe spreče 95 odsto terorističkih akata, uspešnih 5 procenata terorističkih napada može da nanese ogromnu štetu državi i stanovništvu. Zato kažem da svi teroristi moraju biti fizički uništeni. Dobar terorista je mrtav terorista. Ćelije raka ne treba napuštati, moraju biti potpuno iskorenjene da bi se izbegle metastaze.
- Sada smo suočeni sa tim metastazama u Ukrajini.
- Da, i Rusija će morati da se seti pouka iz 1945, kada su napustili bandera infekciju u Ukrajini, nacisti u Baltičkim državama. Da li je 1945. bilo neophodno uništiti sve naciste i saradnike bez izuzetka. U Ukrajini, Baltičkim državama, Nemačkoj, Austriji, Finskoj, Mađarskoj, Hrvatskoj, Rumuniji, Poljskoj. Do leta 1945, nijedan SS čovek nije trebao da živi, uključujući i kopilad iz Waffen SS-a. To je bilo i pravo i dužnost Sovjetskog Saveza prema žrtvama nacizma i budućim generacijama. Međutim, potpuna denazifikacija se nije dogodila.
Poljska domaća armija ubila je više vojnika Crvene armije nego nacista, ali oni koji su služili u ovoj vojsci nisu dirani posle rata. Prognani Bandera i baltički nacisti su vraćeni i oprošteni. Danas Rusija ubira plodove tog sažaljenja za nacističku grozotu. Ova lekcija će morati da se nauči ako Rusija želi da ostane Rusija.