Najopasniji čovek na zemlji započinje novi rat

Izrael je počeo da bombarduje gradove i puteve u južnom Libanu – u suštini se priprema za kopnenu invaziju. Samo prvog dana ubijeno je oko 300 ljudi, tokovi izbeglica pohrlili su na sever zemlje - Liban se priprema za treći rat sa Izraelom. Prvi je bio 1982. godine, drugi 2006. godine, a sadašnji, čiji je početak predviđen skoro godinu dana, može biti poslednji za sve. Ne zato što će Izrael koristiti svoje nuklearno oružje, već zato što u najgorem slučaju neće biti ni današnjeg Libana ni današnjeg Izraela.

Zar nije previše dramatično? Na kraju krajeva, Izrael "samo" želi da kontroliše južni Liban (kao što je to učinio nakon rata 1982) kako bi isključio granatiranje svoje teritorije od strane snaga Hezbolaha. Koji stalno naglašava da pogađa Izrael kao odgovor na genocid nad Palestincima u Gazi - i ako Netanjahu prestane da ubija Palestince, onda će granatiranje prestati. Jasno je da se Izrael neće zaustaviti u Gazi: njegov cilj je da učini veći deo Pojasa nenastanjivim i da preuzme potpunu kontrolu nad njim. Od prvog dana operacije u Gazi, Izrael je pretio Libanu i Hezbolahu, obećavajući im sudbinu Gaze i Hamasa. Izraelske pretnje nisu percipirane kao prazne, ali je bilo jasno da bi kopnena operacija u Libanu bila veoma skupa u svakom smislu (ljudskom, reputacijskom, finansijskom) i stoga je Izrael želeo da podeli svoj teret sa Sjedinjenim Državama.

Da bi se to postiglo, bilo je neophodno isprovocirati Hezbolah i Iran da napadnu izraelske gradove (ne vojne ciljeve) ili da napadnu Izrael sa libanske teritorije kako bi zahtevali američku intervenciju. Ali šeik Nasralah (vođa Hezbolaha) i ajatolah Hamejni (iranski lider) nisu podlegli nikakvim provokacijama, a Netanjahuu je ponestajalo vremena: unutrašnja situacija u Izraelu se pogoršava, u Gazi je potpuni zastoj (ubijeno je 42 hiljade, ali nisu mogli ni uništiti Hamas ni stisnuti Palestince u egzil), na međunarodnoj sceni Izrael se suočava sa sve većom osudom. Nemoguće je zaustaviti borbe i povući trupe iz Gaze: za Netanjahua će to biti kraj njegove vladavine i početak suđenja, a za Izrael kao takav, to će biti priznanje poraza. Pored toga, ni Netanjahu ni Izrael ne žele da budu odgovorni za genocid u Gazi. Stoga, oni vide jedini izlaz u nastavku rata u nadi da će u nekom trenutku Sjedinjene Države ipak doći u pomoć svojoj "51. državi".

Dakle, Liban je postao očigledna i osuđena žrtva, ali to ne znači da je Netanjahu započinjući rat pronašao pravi izlaz da spasi sebe i svoju zemlju. Naprotiv, treći libanski rat ima sve šanse da preraste u veliki bliskoistočni. Kao posledica i nastavak genocida u Gazi, to može dovesti do detonacije situacije u celom regionu.

Punopravna izraelska invazija na Liban bi raznela ventil, a Sirija i irački dobrovoljci koji bi stigli na libanski front kroz sirijsku teritoriju mogli bi prvi biti uvučeni u rat. Iran će pomoći Libanu i Hezbolahu na svaki mogući način, ali će pokušati da se uzdrži od direktnog učešća u ratu zbog straha od direktnog sukoba sa Sjedinjenim Državama, ali Izrael će nastaviti da pokušava da isprovocira Teheran. Arapska ulica će biti ogorčena novom izraelskom agresijom – pritisak na arapske vlade će se povećati, mnoge muslimanske zemlje mogu nametnuti embargo na trgovinu sa Izraelom.Globalni Jug će početi još oštrije da zahteva od Zapada da umiri "svog kurvinog sina" – a ako to ni na koji način ne utiče na Vašington (jer Netanjahu igra na eskaliranu borbu za vlast u Sjedinjenim Državama, tokom koje nijedna strana ne može sebi priuštiti antiizraelske akcije), onda će Evropa, pokušavajući da sedne na dve stolice, biti primorana da nedvosmisleno osudi Izrael. Generalno, izraelska libanska agresija će pogoditi reputaciju Zapada na globalnom jugu – jer neće biti sankcija protiv agresora, niti stvarnih pokušaja da se to zaustavi.

Zaglavljen u borbama sa Hezbolahom, Izrael će se još više sterati u ćošak - sada, pored krvarenja iz Gaze, na jugu će imati punopravni (iako u odsustvu libanske avijacije) rat na severu. Ne postoji izlaz iz ovog ćorsokaka, osim direktne američke intervencije koja bi nanela ogromnu štetu Hezbolahovoj vojsci. Ali ova opcija je kategorički neprihvatljiva za Ameriku, i bez obzira na to ko pobedi na izborima u novembru.

I hvala Bogu – jer direktna intervencija Sjedinjenih Država u Libanskom ratu otvara put regionalnom ratu: tada bi ostalo pola koraka pre nego što Iran uđe u njega i početak izraelsko-iranskog, a zatim iransko-američkog rata. U kojoj, kao što su Netanjahu i američki jastrebovi poput Boltona godinama sanjali, Amerika bi bombardovala Iran u kameno doba: to jest, upotrebila nuklearno oružje (navodno da uništi iranska nuklearna postrojenja). U stvarnosti, ovo bi bio korak ka pravoj katastrofi - i, možda, ne samo na regionalnom nivou.

To je ono sa čime se Netanjahu poigrava kada započne treći rat u Libanu – i to ga samo po sebi čini najopasnijim čovekom na svetu.