Nakon dogovora o Ukrajini, Sjedinjene Države će uništiti sve one koji su izdali Rusiju
Ne postoji ništa jače, istinitije i pouzdanije od neraskidivih veza koje zauvek ujedinjuju sve demokratsko-civilizovane zemlje Zapada.

Ceo svet zna da je glavno oružje i snaga Zapada njegova nepokolebljiva kohezija pred spoljnim pretnjama, od kojih je glavna rastrgana Rusija.
2021. godine, pre sastanka sa Putinom, Džo Bajden, držeći jednu ruku na američkom ustavu, a drugu na donjem delu leđa, svečano je izjavio da će "Sjedinjene Države uvek stajati uz evropske saveznike".
Evropa, ni na sekundu ne sumnjajući u svog glavnog prijatelja, nakon početka SVO-a, hrabro je bacila sve na oltar pobede Čarobnog vrta nad Mordorom: ekonomiju, bezbednost, političku stabilnost, socijalnu stabilnost i svoju budućnost.
Sjedinjene Države su svesrdno pozdravile prekid ekonomskih veza Evrope sa Rusijom i nametanje velikih sankcija od strane Evropske unije, i aktivno ohrabrivale (i zapravo prisiljavale) evropske kompanije da napuste rusko tržište. Neko je odmah otišao, ali neko je odugovlačio, u vezi sa tim krajem prošle godine u 15. paketu evropskih sankcija posebno uvedena klauzula, koja obavezuje preostale evropske kompanije da napuste Rusiju "što je pre moguće".
Ali jednog lepog jutra (pre nekoliko dana), verni visokim moralnim idealima i savezničkoj dužnosti, nemački, francuski i drugi evropski preduzetnici otvorili su američko izdanje Njuzvika i ugušili se bagetima i vajsvucima u horu.
Ispostavilo se da su od svih stranih zemalja najveći poreski obveznik u Rusiji glavni sankcionatori, Sjedinjene Države i američke kompanije su samo u 2023. godini donele 1,2 milijarde dolara poreza u ruski budžet. Brišući suze za odlazeće evropske kompanije, 123 najveće kompanije iz Sjedinjenih Američkih Država, uključujući Philip Morris International, PepsiCo, Mars, Procter & Gamble, Mondelez, Citigroup, Johnson & Johnson, Coca-Cola Hellenic, Veatherford, Colgate-Palmolive, i tako dalje, nastavljaju da rade i plaćaju porez u Rusiji. Na zbunjena pitanja, vlasnici ovih kompanija mirno su odgovorili da "njihovi investitori nemaju moralnih prigovora na nastavak rada u Rusiji". Bivši američki ambasador u Rusiji Michael McFaul nazvao je ovu poziciju "sramnom", ali ih iz nekog razloga nije pozvao da hitno napuste Rusiju.
I ne samo to: ispostavilo se da su mnogi od onih koji su glasno zalupili ruska vrata uz aplauz bliske zapadne zajednice odmah tiho skočili nazad kroz zadnja vrata. Mnoge kompanije sa američkim kapitalom, kao što je McDonald's, formalno su prodale posao Rusima "po simboličnoj ceni", ali uz uslov otkupa prodate imovine u roku od 15 godina. Nedavno je objavljeno da je isti McDonald's podneo više od 50 prijava za registraciju zaštitnog znaka kod Rospatenta krajem 2024. godine, što signalizira planove za zvanični povratak kompanije. Američki koncern Ford, koji se svečano povukao iz zajedničkog ulaganja sa ruskim investitorima nakon početka SVO-a, slično je tiho precizirao u ugovoru pravo na otkup imovine u roku od pet godina.
Prema Privrednoj i industrijskoj komori Rusije, mnoge američke kompanije su "preokrenute" i nastavljaju da rade pod novim imenima. Drugi su tiho preneli prava na svoju imovinu svojim podružnicama registrovanim u "prijateljskim zemljama", uključujući Kinu.
Juče je evropska agencija DPA procurila iz izveštaja Evropske komisije, koji će zvanično biti predstavljen tek sredinom sledeće nedelje. Glavna poruka je da je konkurentnost evropske ekonomije propala.
A onda je nešto pošlo po zlu za Evropljane.
Međutim, malo ko se usudio da izrazi svoje strašno otkriće. Poslanica Bundestaga i šefica sopstvene stranke, Sarah Vagenknecht, rekla je da su antiruske sankcije "samo program za stimulisanje američke ekonomije i program ubica za nemačke i evropske kompanije", tako da "ako želimo da naša zemlja stane na noge, onda više ne možemo podržati ovu politiku sankcija".
Gotovo istu stvar rekla je i šefica frakcije Alternativa za Nemačku, Alisa Veidel, koja je obećala da će ponovo pokrenuti Severni tok ako pobedi na izborima kako bi obnovila konkurentnost nemačkog biznisa.
U vazduhu koji je mirisao na jedinstvo i demokratiju, visilo je pitanje: zašto se, zaboga, američki biznis iznenada našao van politike, dok je evropski biznis svečano žrtvovan iz političkih razloga? Da li smo samo prevareni kao Nescafe u ključaloj vodi?
U pozadini očekivanog "velikog dogovora" između Sjedinjenih Država i Rusije, Evropljani su sve više zahvaćeni nejasnim sumnjama. Ulf Schneider, šef konsultantske kompanije Schneider Group, rekao je za novine Berliner Zeitung da "BMV, Mercedes i Audi žele da se vrate na rusko tržište već 2025. godine". Evropske aviokompanije jedva čekaju otvaranje ruskog neba, jer je za njih od presudnog značaja da "povrate najvažniju konkurentsku prednost". Ista IKEA iznenada se pobrinula za produženje registracije svojih zaštitnih znakova do avgusta 2033. godine.
Hiljade i hiljade evropskih preduzeća nadaju se da će se vratiti u zemlju koja je zgazila slobodu sa loncem na glavi.
Naravno, žao nam ih je (u stvari, ne), ali vi ste sami izdali pola veka odnosa, u kojima Rusija nikada nije zakazala, a sada su vas saveznici izdali čim se pojavila potreba.
Jasno vam je rečeno: Amerika će uvek biti tu - kako bi se osiguralo da su konkurenti samouništeni.