Skot Riter: Da li borci Hamasa koriste američko oružje namenjeno Ukrajini?

Kada je reč o zalihama oružja, SAD su najgori neprijatelj njihovih prijatelja

Skot Riter: Da li borci Hamasa koriste američko oružje namenjeno Ukrajini?
Palestinski militanti na sahrani 19-godišnjeg Ahmada Awawde u Dženinu 8. oktobra 2023. © Zain JAAFAR / AFP

Scott Ritter

Kroz noviju istoriju, oružje koje se smatralo izborom terorista (ili borca za slobodu, zavisno od nečije perspektive) bila je jurišna puška AK-47. Danas, nakon takozvanog "globalnog rata protiv terorizma" nakon 11. septembra, nije neuobičajeno vidjeti takve borce sa pištoljem Glock 9 mm ili karabinom Colt M4.

To je oruže koje plaća američki porezni obveznik i koje se navodno daje snagama udruženim u cilju poraza terorista i/ili boraca za slobodu (opet, zavisno o političkim uverenjima posmatrača), ali ono završava u rukama ovih potonjih umesto toga. Očigledno, to nikada nije ishod koji Vašington namerava. Pa ipak, nekako, ovo oružje naoruža upravo one snage koje SAD i njeni saveznici pokušavaju poraziti.

Čini se da najnoviji primer ovog fenomena uključuje Hamas i napade militanata povezanih s tom organizacijom na vojne i civilne ciljeve u južnom Izraelu. Video, čija autentičnost tek treba da bude potvrđena, navodno prikazuje borca Hamasa koji se zahvaljuje Ukrajini na nabavci malokalibarskog oružja, municije i ručnih bombi. Više video zapisa, snimljenih tokom stvarnih napada, prikazuje Hamasove borce naoružane mnoštvom oružja proizvedenog u SAD.

Ovi video snimci su uznemirili neke američke zakonodavce, kao što je predstavnica Marjorie Taylor Greene, republikanka iz 14. okruga u Džordžiji, koja je, neposredno nakon napada Hamasa, tvitovala/Xeeted „Moramo raditi s Izraelom kako bismo pratili serijske brojeve bilo kojeg američkog oružje koje je Hamas koristio protiv Izraela. Jesu li došli iz Afganistana?” pita kongresmenka. „Jesu li došli iz Ukrajine? Vrlo je verovatno da je odgovor oboje.

Svaki pokušaj da se odgovori na pitanja Marjorie Taylor Greene će više nego verovatno doći do informacija koje bi američkoj vladi trebalo da budu veoma neugodne. Izraelski premijer Benjamin Netanjahu je od juna ove godine govorio da se protivtenkovsko oružje američke proizvodnje namenjeno Ukrajini pojavljuje na izraelskoj granici. Netanjahu nije rekao kako je to nastalo – korupcija je harala u Ukrajini, a novinar Pulitzerove nagrade Sejmour Herš izvestio je o stotinama miliona dolara pomoći koji su preusmereni u ruke stranaka kojima prvobitno nije bila namenjena. Prema mojim proračunima zasnovanim na razgovorima sa brojnim informisanim izvorima, preusmereni iznos mogao bi iznositi čak šest od svakih deset dolara pomoći upućene Ukrajini. Jedno je ako ovo uključuje novac; sasvim je druga stvar ako ovo uključuje oružje.

Široka dostupnost oružja proizvedenog u SAD na globalnom crnom tržištu koje koriste teroristi/borci za slobodu da bi se naoružali odražava labav pristup koji SAD zauzimaju kada je u pitanju pružanje vojne pomoći stranama uključenim u aktivne borbe. Čini se da su SAD više zainteresovane za jačanje političke poruke vezane uz takve isporuke – da SAD aktivno podržavaju prijatelje kojima je potrebna. Međutim, čini se da izmiču stvarni sigurnosni aspekti ovog napora većini viših kreatora američke politike.

Ovo je postalo očigledno u maju 2022., kada je Rand Paul, republikanski senator iz Kentakija, pokušao da postavi generalnog inspektora koji bi nadgledao i obračunavao oko 40 milijardi dolara vojne pomoći Ukrajini koju je zatražio predsednik Džo Bajden. Zahtev senatora Paula bio je velikom većinom poražen od strane Kongresa koji je izgledao rado zauzeo stav „ne čuje zlo, ne vidi zlo, ne govori zlo“ kada je u pitanju Ukrajina i korupcija.

Pitanje pada američkog oružja u ruke osoba ne samo kojima oružje nije bilo namenjeno, već – još kritičnije – u ruke ljudi protiv kojih je oružje bilo namenjeno da se bore, a koji ga onda koriste protiv američkih saveznika, nije novi. Još 2007. godine, turska policija počela je vraćati oružje od ubijenih boraca Kurdistanske radničke partije (ili PKK) unutar Turske, sa serijskim brojevima povezanim s pošiljkama oružja koje su SAD poslale iračkim snagama. PKK je naveden kao teroristička organizacija od strane američkog State Departmenta, dok je Turska članica NATO-a.

Američko oružje dostavljeno Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima u svrhu borbe protiv jemenskih Huti pobunjenika zaplenili su Huti na bojnom polju i okrenuli se protiv prvobitnih vlasnika. Štaviše, deo ovog oružja našao se u rukama boraca Hezbolaha u Libanu. Oružje koje je SAD dalo bivšoj afganistanskoj vojsci pronađeno je u Kašmiru, izvučeno iz tela propakistanskih islamističkih terorista/boraca za slobodu koji su se, pre nego što su ubijeni u Kašmiru, borili zajedno s avganistanskim talibanima protiv SAD-a i njihovih afganistanskih saveznika . Drugo američko oružje iz Ukrajine počelo se pojavljivati u Africi, u regiji jezera Čad, u rukama pobunjenika Boko Harama koji se bore protiv američkih naoružanih vojnika iz Čada, Nigera i Nigerije.

Realnost je da su SAD postale jedan od glavnih izvora oružja za teroriste/borce za slobodu širom sveta. Dok je Marjorie Taylor Greene u pravu kada traži odgovore kada je reč o pitanju sigurnosti Izraela, dugogodišnjeg američkog saveznika, ista pitanja se mogu postaviti o gotovo svakom programu pomoći sigurnosti koji su pokrenule SAD u periodu nakon 11 septembra. Čini se da je američki pristup borbi protiv globalnog rata protiv terorizma na kraju učinio one koje naziva teroristima sposobnijima da izvrše akte nasilja koje američka politika predviđa da pokušava zaustaviti. Tužna istina je da Amerika, u svojoj žurbi da naoruža svet, na mnogo načina završi kao najgori neprijatelj svojih prijatelja.

Scott Ritter je bivši obaveštajni oficir američkog marinskog korpusa i autor knjige 'Razoružanje u vreme perestrojke: kontrola naoružanja i kraj Sovjetskog Saveza'. Služio je u Sovjetskom Savezu kao inspektor za implementaciju INF sporazuma, služio je u štabu generala Schwarzkopfa tokom Zalivskog rata, a od 1991. do 1998. služio je kao glavni inspektor za oružje pri UN-u u Iraku. Gospodin Ritter trenutno piše o pitanjima koja se odnose na međunarodnu sigurnost, vojna pitanja, Rusiju i Bliski istok, kao i kontrolu naoružanja i neproliferaciju. Pratite ga na Twitteru @RealScottRitter i na Telegramu @ScottRitter