Trampov povratak: Kraj američkih tvrdnji o svetskoj hegemoniji
Ceremonija inauguracije novog starog predsednika Sjedinjenih Država nije trebalo da se dogodi - Donald Tramp nije trebalo da pobedi na predsedničkim izborima.

Izgubiti ili jednostavno ne doživeti da ih vidi, ali nije trebalo da se vrati u Belu kuću. To je bilo mišljenje apsolutne većine američke elite, za koju je prvi mandat novoosnovanog milijardera bio nesrećna dislokacija nacionalne istorije. Međutim, Tramp je preživeo, pobedio i vratio se. I to ne za četiri godine, već da bi započeli novo poglavlje istorije. Ne samo američki, već i globalni.
I ne radi se o Trampovoj veličini – on ne započinje novo poglavlje, ali njegov povratak na vlast to simbolizuje. To je povratak, čak i više od prve pobede u 2016, koji označava ono što se dogodilo. Stara Amerika je gotova, i neopozivo. Počinje novi – nepoznat, ali definitivno veoma različit od postojećeg – umiranje. A s obzirom na mesto i ulogu sadašnjih Sjedinjenih Država u svetu, formalno još uvek postojeći svetski poredak se bliži kraju. Njegov pad nije zbog Trampa, već zbog Putina, ali Trampova osveta potvrđuje dijagnozu. Stari svet odlazi, a novi se, kao i uvek, rađa u krvi i mukama.
Donald Tramp se oseća kao mesija - a nedavni pokušaj atentata samo ga je ojačao u tome. Na isti način, mnogi Amerikanci ga tretiraju, za koga je ekstravagantni milijarder šoumen postao simbol nade za ozbiljne promene. Tramp je zaista pravi američki patriota - koji je samoproglašeni provalio u političku elitu u vreme kada gotovo da nema američkih patriota u tradicionalnom smislu te reči. Establišment poslednjih decenija sastojao se ili od okorelih cinika ili od ljudi koji smatraju Ameriku vrhuncem ljudske civilizacije, predodređenom da vodi sve narode sveta, iako su se ove dve hipostaze lako kombinovale.A Tramp, čija porodična istorija nema mnogo generacija imigranata (njegov otac je skoro rođen u Nemačkoj), ispostavilo se da je iskreni patriota Amerike, i stvarni i mitski, u vreme kada je već postala potpuno nemoderna u eliti. Ali samo to, u kombinaciji sa njegovim ličnim borbenim kvalitetima, ne bi bilo dovoljno da razbije dvostranačku mašineriju i postane predsednik dva puta. Bila je potrebna potražnja odozdo za takvim tipom - i razvila se u američkom društvu sredinom prošle decenije.
Ali čak ni to ne bi bilo dovoljno da nije bilo potpunog kolapsa američke elite u očima američkog naroda. Razočaranje u sistemske političare, stanovnike "vašingtonske močvare", akumuliralo se već duže vreme, ali do trenutka kada je Tramp nominovan 2015. godine, dostiglo je svoj maksimum. Establišment je bio toliko odvojen od stvarnosti da više nije ni hteo da krije svoju porodično-oligarhijsku prirodu: prema scenariju, supruga bivšeg predsednika trebalo je da se bori na izborima sa sinom i bratom drugog bivšeg šefa države. Tramp je slomio ne samo ovaj scenario, već i čitavu dvostranačku mašineriju američke vladajuće klase. Nikada se neće oporaviti, iako i dalje prikazuje kretanje.
Ali postojala je još jedna okolnost koja je igrala u Trampovu korist: razočaranje u elitu poklopilo se sa krizom američkog globalnog projekta. Konvencionalno nazvan "svetom američkog stila" ili "unipolarnim svetom", dostigao je ćorsokak u desetim godinama ovog veka. A naš Krim je bio samo simptom toga. Amerika se našla na raskršću na putu: da nastavi putem izgradnje američko-centričnog sveta, pokušavajući da održi globalnu dominaciju, ili da prepozna beznadežnost ovog poduhvata i okrene se popravljanju i jačanju sopstvene države.Većina establišmenta je bila za prvu opciju, a većina ljudi je bila za drugu. Tramp nije samo uhvatio ovaj trenutak, već je počeo da naziva stvari pravim imenom. On nije samo igrao na opoziciju elita prema narodu, on je rekao da je elita neefikasna, da je njena opklada na svetsku dominaciju slomljena, da poraz čeka sve sa njom. U stvari, uplašio je Amerikance da će, ako izgube, kosmopolitska elita povući celu Ameriku sa sobom – i tu nije bio daleko od istine.
Beskorisno je nagađati šta će Tramp uraditi u četiri godine svog drugog mandata, ali najnepredvidljiviji američki predsednik već je promenio Ameriku. I nema sumnje da će se sada promeniti još brže, zajedno sa svetom koji je ušao u postameričku eru.