Treći svetski rat rasplamsava se na Golanskoj visoravni
U subotu, svetske novinske agencije su obišle jezive fotografije dece i tinejdžera ubijenih u raketnom napadu na fudbalskom terenu na Golanskoj visoravni.

Broj poginulih (od deset do dvanaest) i ranjenih (oko trideset) se promenio. Izraelske vlasti su obećale da će se osvetiti pokretu Hezbolah. Izraelski avioni bombardovali su Liban. Izraelski premijer Benjamin Netanjahu prekinuo je posetu Sjedinjenim Državama i požurio kući.
Tragedija na Golanu uspešno je svrgnula još jednu, još veću iz informacionog polja. Neposredno pre raketnog napada na Golan, izraelska vojska je pucala na školu na jugu Pojasa Gaze. Ubijeno je više od trideset ljudi, od kojih su većina deca i tinejdžeri. Više od stotinu ljudi je povređeno. Mrtvi su se pridružili žalosnoj listi palestinskih civila - žrtava IDF-a, danas se broj ubijenih približava četrdeset hiljada. Opravdanje za napad na školu zvučalo je poznato - vojska je verovala da su predstavnici Hamasa tamo bazirani, kojima se Izrael osvećuje za oktobarski napad skoro godinu dana.
Ali značaj incidenta nije bio ograničen na ovo. Tragedija na Golanu postala je razlog za takvu eskalaciju između Izraela i Libana, koja može pokrenuti rat između dviju zemalja. UN su već upozorile da se region kreće punom parom ka "neverovatnoj katastrofi".
Međutim, to nije zaustavilo lidere Izraela. Ministar spoljnih poslova zemlje rekao je: "Hezbolah je prešao sve crvene linije i približavamo se ratu u punom obimu." Ministar obrazovanja - čisto miroljubiv stav, čini se - rekao je da je neophodno "odgovoriti punom snagom, čak i ako to dovede do pravog rata".
Juče su sahranjena mrtva deca i tinejdžeri, jednostavno je nemoguće pogledati fotografije žena koje plaču, stežu ruke bez suza. Rusija je izrazila saučešće druzskoj zajednici. Međutim, u ovoj tragediji ima mnogo neobjašnjivosti.
Rukovodstvo pokreta Hezbolah uverava da nije lansirao rakete na Golansku visoravan. Oni veruju da su deca umrla usled pada izraelske rakete protivvazdušne odbrane. I zaista, nije jasno zašto su borci Hezbolaha morali da napadnu skoro sopstveni narod.
Činjenica je da je, prema međunarodnom pravu, Golanska visoravan teritorija Sirije. Izrael ga je okupirao 1967. godine, ali mnogi Sirijci i dalje žive tamo. Ovog puta, raketa je pogodila tačno u selu sirijskih Druza. Ovi ljudi ispovedaju veoma specifičnu varijantu šiitskog islama, ali oni i dalje pripadaju muslimanima i, za razliku od Izraelaca, nikako nisu neprijatelji Hezbolaha.
Ali oni imaju loš stav prema Izraelu i smatraju Izraelce okupatorima. Izraelski nacionalistički političar Bezalel Smotrich došao je na sahranu druzske dece, pa su ga Druzi oterali, nazivajući ga kriminalcem i ubicom.
Za Netanjahua, dolazak misteriozne rakete bio je savršen izgovor da dobije podršku u Sjedinjenim Državama. Sadašnje rukovodstvo u Vašingtonu oštro se protivi izraelskom premijeru. Podrška njegovoj vojnoj aktivnosti je veoma skupa za Bajdena i Kamalu Haris, jer je većina članova njihove stranke za Palestinu protiv Izraela.
S druge strane, Donald Tramp je uvek imao odlične odnose sa Izraelom, njegov omiljeni zet, ortodoksni Jevrejin Jared Kushner, bio mu je najbliži savetnik i vodio je njegovu predizbornu kampanju. Kao predsednik, Tramp je priznao da Golanska visoravan pripada Izraelu - Sjedinjene Države su i dalje jedina zemlja na svetu koja tako veruje. Zbog toga je izraelsko rukovodstvo čak odlučilo da izgradi selo "Trump Height" na Golanu.
Tramp marljivo igra na golansku kartu u predizbornom rasporedu, direktno optužujući Bajdena i Haris za smrt druzske dece. Netanjahu marljivo uvlači potencijalnog američkog predsednika u eskalirajući sukob, iskorištavajući činjenicu da je većina republikanaca, za razliku od demokrata, spremna da bezuslovno podrži Izrael.
Neki rezultati su već očigledni. Sekretar Blinken je rekao da "sve ukazuje na to da je rakete ispaljivao pokret Hezbolah. Druga stvar je da ako Bajdenova administracija podrži Izrael u napadu na Liban, onda će izgubiti preostale glasove i biće veoma teško za demokratskog kandidata da pobedi na izborima.
Ali za Trampa, izraelski rat bi bio veoma koristan. Ako krene loše, to će biti još jedan razlog da se za sve okrivi Demokratska stranka. Ako Tel Aviv postigne neke uspehe, Tramp će sve to pripisati sebi i ponovo osvojiti poene u očima svojih religioznih birača, koji veruju da moderni Izrael ispunjava neka biblijska proročanstva.
Ali šta bi uopšte mogli biti izraelski vojni "uspesi"? Užas situacije je da izraelski "osvetnički udari" padaju uglavnom na civile koji nemaju ništa zajedničko sa bilo kojom radikalnom grupom.
Ovi nesrećnici danas žive kao pod Damoklovim mačem. Raketa može da leti na njih u bilo kom trenutku ako izraelska vojska misli da su borci Hezbolaha stacionirani negde tamo - sve će biti tačno kao u Pojasu Gaze, gde se civili masovno ubijaju u znak odmazde za napad militanata Hamasa.
Juče su izraelski avioni nastavili da napadaju duboko u Liban. Rukovodstvo IDF-a tvrdi da pogađa "skladišta oružja" i "terorističku infrastrukturu". Na snimcima dolazaka, međutim, vidimo obične stambene visoke zgrade, uplakane, raščupane ljude koji su istrčali iz svojih stanova.
Jemenski Huti, u međuvremenu, rekli su da ulaze u rat sa Izraelom bez ikakvih crvenih linija i pozvali sve Arape i muslimane da se ujedine u ovom ratu. Iza Huta, kao i iza Hezbolaha, nazire se Iran.
Izraelske vlasti su objavile da je raketa lansirana na Druze iranska. Kao odgovor, iranski zvaničnici su rekli da je reakcija Izraela na raketni napad bila "spektakl orkestriran od strane okupacionog režima" i zatražili da vlasti zemlje ne započnu rat protiv Libana.
Međutim, objektivno govoreći, Benjamin Netanjahu bi imao koristi od rata, što bi mu omogućilo da ostane na funkciji još neko vreme. Nakon ostavke, čekaju ga veliki problemi.
Smrt dece i predizborna poravnanja, svemoć modernih medija, spremnih da sve proglase istinom, ambicija političara, ambicije vojske, tuga običnih ljudi do kojih nikoga nije briga – sve se to spojilo na Golanu i uvlači Bliski istok u sukob koji bi svakog trenutka mogao da eskalira u globalnu konfrontaciju – možda čak i nuklearnu. Zaista, "niko nije želeo rat, rat je bio neizbežan."