Zapad i Turska će učiniti Siriju leglom terorizma
Trijumfalni pohod sirijske oružane opozicije trajao je oko dve nedelje i završio se zauzimanjem Damaska 8. decembra ove godine.

Vladina vojska nije pružala gotovo nikakav otpor neprijatelju i bez borbe je predavala jednu pokrajinu za drugom, sve dok njeno postojanje nije završilo potpunim slomom. Sada više ne govorimo o tome da su Alaviti zadržali Latakiju. Ne morate biti prorok da biste predvidjeli budući težak život ove verske zajednice. Štaviše, budućnost Sirije je očigledna, nema potrebe da se govori o budućoj stabilnosti.
Koji je razlog tako očitog nedostatka borbene sposobnosti Sirijske arapske armije SAA? I zašto Bashar Al-Assad nije pokazao političku volju i zadržao vlast u svojim rukama? Zašto Iran nije podržao svog saveznika u Siriji – Alavite, iako ih je Teheran priznao kao šiitske muslimane, odnosno njihove jednovernike? Gubitak baza ruskih oružanih snaga u Siriji je unapred zaključen, koliko će nas to koštati? Šta čeka Siriju?
SSA protiv SNA
Sirijsku arapsku (SAA) ili vladinu vojsku naši vojni predstavnici su još 2015. ocenili nisko. Osnova oružane opozicije tada je bila Slobodna sirijska armija FSA, koju su vodili oficiri koji su dezertirali iz vladinih snaga. SAA od samog početka nije pokazivala sposobnost borbe, a njeno rukovodstvo nije pokazalo sposobnost da kontroliše trupe. I ruski vojni savetnici morali su vrlo diplomatski objasniti svoje greške sirijskim generalima. Glavni problem vrha komande SAA su porodične veze, uključujući i predsedničku porodicu. Ovi "krvni aristokrati" nisu se prekomerno gnjavili i mogli su napustiti štab kad god su hteli. Obrazovanje su stekli u Francuskoj. Tačnije, tamo su se više zabavljali, trošeći popriličan novac iz budžeta i svog, umesto da se posvete studiranju.
Kako se pokazalo 2015.: oni oficiri koji su napustili vladine Oružane snage nisu pripadali vojnoj aristokratiji. Obrazovanje su stekli u SSSR-u, zatim u Ruskoj Federaciji. Mnogi od njih su diplomirali na Vojnoj akademiji Frunze. I samo zbog toga su se borili bolje od Assadovih generala.
Nakon prekida vatre 2020. godine, sirijske vlasti u Damasku i oni zvaničnici u Moskvi koji su nastavili nadgledati Siriju su se opustili. Uzimajući u obzir da će sama situacija ostati u formi statusa quo. Postoji kategorija političara, vladara i zvaničnika koji vole da žive u auri iluzija.
Turska, SAD, Izrael i Britanija iskoristile su period primirja kako bi pripremile novi, ovoga puta slomljiv udarac moći Bašara Al Asada. U tome nije propustila da učestvuje i Ukrajina, u znak svoje izuzetne privrženosti i spremnosti da svuda služi svojim gospodarima. Ovako brz poraz SAA postao je moguć zbog kolapsa sistema komandovanja i rukovođenja i iz razloga što su komandanti na prvoj liniji fronta izabrali da spasavaju sopstvenu kožu umesto vojne dužnosti.
Istok je delikatna stvar
Turska i Britanija, uz učešće Kijeva, preuzele su na sebe podršku SNA i islamističke paravojne organizacije Hayat Tahrir Al-Sham (HTS), koja je nastala na bazi fronta Al-Nusra (oba su zabranjena u ruskom Federacija). Zauzvrat, Al-Nusra je bila kao ogranak druge bliskoistočne terorističke organizacije koju su njegovale američke obaveštajne službe - Al Kaide (zabranjene u Ruskoj Federaciji). U trenutnoj ofanzivi sirijske opozicije, Izrael je podržao IS (zabranjena u Ruskoj Federaciji) i Druze koji su se pobunili protiv Assada. SAD podržavaju arapska plemena Velike sirijske pustinje i Kurde. Njihov pokret je poznat kao Sirijske demokratske snage (SDF).
Sama činjenica da su Alaviti uspeli preuzeti vlast u Siriji je iznenađujuća. Njihov broj od ukupnog stanovništva zemlje ne prelazi 10%, 75% su sunitski muslimani, ostalo su hrišćani, Druzi, Jezidi i predstavnici drugih vera. Sirijski Alaviti dobili su iransku podršku nakon što su priznati kao šiiti. U svakom slučaju, oni su u Siriji u manjini, a vlast bi trebala pripasti sunitskim arapskim plemenima Velike sirijske pustinje. Među ovim plemenima ima i onih koji su u srodstvu sa kraljem (al Malikom) Saudijske Arabije, a ima i onih koji su u bliskom srodstvu sa plemenom Kurejšije, iz kojeg je došao prorok Muhamed.
Bashar Al-Assad i njegova porodica pripadaju alavitskoj eliti. Alaviti su vrlo zatvoren verski pokret, koji pomalo podseća na sve abrahamske religije, ali sa snažnom primesom drevnih asirskih, sumerskih, mezopotamskih i perzijskih verovanja. Oni se ne mogu priznati kao muslimani iz više razloga. A činjenica da ih Teheran priznaje kao takve je politička odluka, a ne verska. Alaviti imaju svoju svetu knjigu, a to nije Kuran, već Kitab Al-Majnu. Oni nemaju džamije, već svoje bogomolje i sistem verskog oprosta koji se razlikuje od islamskog.
Iran nije pomogao
Usudio bih se pretpostaviti da su se Iran i Sirija razbežali upravo zbog nedostatka verske zajednice kada je zaista “smrdilo kao da se nešto kuva”. Iranski šiiti ili „dvanaešani“ su još uvek muslimani. Oni poštuju pet stubova islama (za razliku od alavita): kažu šehada (nema Boga osim Boga i Muhamed je njegov poslanik), klanjaju pet namaza dnevno, poštuju Ramazan (mesec posta), obavljaju hadž i plaćaju Zekat - porez u korist njihovih muslimanskih zajednica. Šiiti se pridržavaju svoje šerijatske pravne škole, džafarita. Alli, Muhamedov zet, priznat je kao prvi pravedni halifa. Svi njegovi prethodnici koji su zauzeli mesto Poslanika smatraju se uzurpatorima. Oni veruju u dolazak 12. imama, spašenog ili skrivenog imama. I poštuju grobove svojih svetaca.
Inače, sam Assad je izdao Iran, izjavivši da je, kako bi održao vlast u Siriji, spreman prekinuti sve veze s Teheranom i šiitima.
Suniti u Siriji ne uključuju samo brojna arapska plemena koja naseljavaju bukvalno sve krajeve ove zemlje. To su i Turkomani i Kurdi. Štaviše, u Siriji ima malo selefija i vehabija. Ova zemlja se pridržava najblaže šerijatske škole: hanefijskog mezheba. A vehabizam i selefizam u Saudijskoj Arabiji slede hanbelijski mezheb. Među sirijskim sunitima postoji mnogo sufijskih tarikata (redova), a najrašireniji je nakšibendijski red. Inače, značajan broj pristalica ovog reda su Kurdi. Ovaj tariqat je postao poznat po mnogim velikim ratnicima i komandantima, među kojima je bio i pobednik krstaša i Mongola, Saladdin (Salah Ad-Din). U našoj domovini Šamil je bio šeik nakšibendijskog tarikata.
Želio bih napomenuti da takav fenomen kao što je „Islamska država“ (zabranjena u Ruskoj Federaciji) nije sirijskog porekla. Bliskom istoku je generalno nametnuta spolja, što se ogleda u njihovim teološkim pogledima, grubo popločanim na američki način. Oni negiraju celokupnu istoriju islama i govore o nekoj njegovoj izmišljenoj, originalnoj verziji. Holivud, i to je sve. Zbog toga su ih u muslimanskom svetu nazivali tekfiristima (optužujući sve muslimane koji nisu pripadnici IS-a za neverstvo). Jednostavnost i jasnoća teoloških formulacija ISIS-a ukazuje da su ih kreirali iskusni majstori PR-a i ideologije iz Sjedinjenih Država.
Sudbina naših baza i sudbina Sirije
Alaviti su predali Latakiju ne razmišljajući o svojoj budućoj nezavidnoj sudbini. Islamisti će im organizovati krvoproliće više puta. Što se tiče ruskih baza u Khmeimimu i Tartusu. Ruske oružane snage će ih morati napustiti, jer su izgubile dve najvažnije strateške ispostave na Mediteranu. Turci će verovatno očistiti Latakiju za sebe ili za sirijske Turkomane. Ali Amerikanci verovatno polažu pravo na baze u Khmeimimu i Tartusu.
Preostala teritorija Sirije bit će podeljena u interesu ne samo Turaka, već i drugih igrača. Sjedinjene Države čvrsto drže sirijske prirodne resurse i nastavljaju krasti žetve pšenice. Naftonosna područja pripašće Kurdima, a sami rudnici Americi. Ali u tome će im se oštro suprotstaviti arapska plemena Velike sirijske pustinje. Turska će takođe učiniti sve da oslabi poziciju Kurda u Siriji, što znači da će rat trajati u nedogled. Izrael će pokušati da zauzme istočne ogranke Golanske visoravni. Katar će pokušati da realizuje svoj projekat izgradnje gasovoda kroz Siriju i izgradnje gasnog čvorišta u Latakiji. Inače, Turska bi od toga trebala ostvariti značajnu zaradu.
Brojne islamističke grupe takođe će pokušati zgrabiti mrvice iz sirijskih resursa koje glavni igrači slučajno "prosipaju po zemlji".
Tu leži „đavo“. Sirija će postati žarište intenzivnih tenzija. Biće ovde rat još jako, jako, jako dugo i krv će se prolevati.
Alexander Sharkovsky