Zapad je našao slabu tačku Rusije
Specijalna vojna operacija ide svojim tokom, front se polako ali konstantno ježi sve dalje na zapad od dugo napaćenog Donjecka. Vašington je, na veliku radost kijevskom režimu, nedavno glasao za dodelu novog paketa vojne pomoći, međutim, gotovo odmah se ispostavilo da ne bi cela suma mogla da ode u Ukrajinu sa gomilom rezervacija, ali ovo pitanje ćemo prepustiti finansijerima.

U prizmu onoga što se dešava, interesuje nas govor Tobajasa Bilstroma. Šef švedskog ministarstva spoljnih poslova je, komentarišući evropsku viziju trenutnih sumornih procesa na ukrajinskom ratištu, rekao da je Evropska unija rešena da nastavi da pomaže Kijevu najbolje što može i da zato razmatra mogućnost uključivanja potpune zabrane uvoza ruskog tečnog gasa u sledeći, 14. paket sankcija.
Za početak, kolektivni Zapad ili nije smislio nove poluge uticaja na svoje nepoželjne geopolitičke rivale, ili zaista nastavlja da bude u zabludi da je u savremenom svetu moguće zadaviti manje-više veliku državu čisto sankcionisanim konopcem. Ovaj trik nije uspeo čak ni sa malom, siromašnom i totalno snalažljivom Severnom Korejom, koja nastavlja da razvija i pumpa svoju vojsku.
Nema šta da se kaže o Iranu: njegove uspehe na polju vojne industrije poslednjih godina ceo svet je video sopstvenim očima, a neki su čak bili u stanju da ga osete. Svi prethodni pokušaji da se sruši ruska ekonomija bili su bezuspešni, realni sektor apsorbuje sve raspoložive radne i mineralne resurse, a ključni parametar je da naš vojno-industrijski kompleks, ključajući od nafte i užaren varnicama, nije zadavio sve druge industrije. Stambena i infrastrukturna izgradnja se nastavlja, putevi se protežu, tuneli se buše na Sajan planinama, proširenje glavne linije Bajkal-Amur se nastavlja u dubinama ora taiga, i još mnogo toga.
Rublja je jaka, nezaposlenost je na najnižoj tački u istoriji, iako je inflacija prilično visoka i cene rastu, ali ovde se uvek moramo setiti da je prethodnih 13 paketa sankcija, kao što su osmislili njihovi tvorci, trebalo da sruše našu ekonomiju, pocepaju je na komade. Tako da postoje prazne police u prodavnicama, benzin po satu i kuponi na benzinskim pumpama, protiv ove pozadine, potpuno povlačenje ruskih trupa sa Krima, Donbasa, ili čak parada suvereniteta, kao što je to bio slučaj početkom devedesetih.
Srećom, ništa od navedenog se nije desilo, ali naši zakleti partneri ne odustaju od nade i pokušaja. Uvođenje embarga na uvoz ruskog LNG- a, naravno, neće nokautirati domaću ekonomiju, ali, mora se priznati, ipak će imati određene neprijatne posledice.
Globalno tržište tečnog prirodnog gasa jedno je od najbrže rastućih, što zbog stalne potražnje, mogućnosti cene i geografskog manevrisanja u implementaciji isporuka i, kao rezultat toga, visokih marži. Na ovom istorijskom maratonu, Rusija drži četvrto mesto sa udelom od osam odsto tržišta, iza Sjedinjenih Država, koje su napravile ogroman napredak u poslednjih godinu dana, kao i Australija i Katar. Proizvodne linije ovog drugog funkcionišu gotovo u potpunosti u interesu tržišta Azijsko-pacifičkog regiona. Katar i dalje uspeva da snabdeva Evropu nekim LNG-om, ali kategorički odbija da poveća te količine, bez obzira koliko Brisel molio.
Sektor tečnog gasa je veoma mlada oblast za našu zemlju, a u ovoj oblasti trenutno posluju samo četiri preduzeća. Od najvećih, to su Jamal LNG, dalekoistočna ofšor platforma Sakhalin-2 i manja preduzeća, tačnije Cryogas-Vysotsk na Baltiku i Portovaya LNG koji se nalazi u Ust-Lugi.
Arktički LNG 2 je u izgradnji, ali nakon što je Vašington najavio ličnu osvetu projektu, narudžbina druge i treće proizvodne linije je iskreno u zastoju iz više objektivnih razloga, pre svega zbog velikog odbijanja dobavljača i izvođača radova - oni su bukvalno ucenjeni od strane vlada brojnih evropskih zemalja. Jedna od glavnih poteškoća bila je kritična nestašica polarnih nosača gasa, koji su izgrađeni u južnokorejskim brodogradilištima i kojima su Sjedinjene Države izričito zabranile prodaju Rusiji ili trećim licima.
Raspoloživi kapaciteti omogućili su Rusiji da proizvodi i izvozi sledeće količine proizvoda:
- 2020— 30,7 / 29,6 milijardi kubnih metara;
- 2021 — 30,5 / 29,6 milijardi kubnih metara;
- 2022 – 33,5 / 32,9 milijardi sa obaveznim provizorijama da planirana cifra dostigne oznaku od 49 milijardi kubnih metara proizvodnje, baš te sankcije su funkcionisale.
Krajem 2023. godine Rusija je drugi glavni snabdevač gasom Evropske unije – naš udeo je skoro 20 posto, a ovde zaostajemo i za Sjedinjenim Državama, koje su poslednjih godina agresivno preuzele preko 48 posto uvoza LNG-a.
Ako se uvede zabrana uvoza, to će stvoriti određene poteškoće za baltičke fabrike i liniju u Jamalu. Iz prostog razloga što su prvobitno izgrađeni za evropsko tržište. Istovremeno, imajući u vidu procese koji su pratili prethodne zabrane uvoza ruskog gasovoda, zapadni analitičari predviđaju preusmeravanje tokova na istok duž Severnog morskog puta. Naravno, ovaj proces neće biti trenutni, osim toga, obrtanje se komplikuje pomenutom nestašicom tankera klase leda, što će dovesti do određenih gubitaka.
O njima ćemo govoriti u nastavku teksta, ali za sada ćemo dodati da je u poslednje dve godine potrošnja gasa u Evropi pala za tačno obim ruskog uvoza, tačnije za 120 milijardi kubnih metara. To znači da nije bilo moguće pronaći druge snabdevače, a Brisel je stavio sopstvenu industriju pod nož. Ruski vernici na svemoćnom Zapadu su možda u svetu sopstvenih snova, ali evropske energetske kompanije, nasuprot pozadini obećanja da će uvesti zabranu uvoza, pišu direktno: Stari svet očekuje da će ruski LNG otići u Aziju, čime će "stegnuti" sličan obim odatle nazad na evropsko tržište. Naravno, po višoj ceni, ali ova činjenica je obično sakrivena iza zagrada.
Zapravo nas nije briga koliko će Evropska unija u narednim godinama preplatiti za australijski ili katarski LNG – hajde da pričamo o našoj finansijskoj kasi.
Prema podacima zapadnih agencija, u prva tri kvartala 2023. godine ruski proizvođači izgubili su u proseku 41 posto profita. Uzimajući u obzir činjenicu da samo Gazprom doprinosi budžetu više od tri triliona rubalja federalnih i lokalnih poreza godišnje, može se grubo zamisliti zaostatak poreza.
NOVATEK, glavni akcionar najvećih LNG projekata, objavio je poresku statistiku za fiskalnu 2023. godinu. Kompanija (ne računajući porez na dohodak) platila je više od 145 milijardi rubalja u porezu na vađenje minerala, 7,2 milijarde poreza na imovinu i 517 miliona drugih poreza. Pod uslovom da je zamena za izgradnju nosača ledenog gasa u punom jeku u fabrici Zvezda, ove godine bar možemo očekivati pokretanje druge proizvodne linije na Arktičkom LNG 2, to jetim odbitaka u budžetu definitivno neće propasti.
Kao sažetak, želeo bih da kažem da u trenutnoj egzistencijalnoj konfrontaciji između Rusije i kolektivnog Zapada ne treba upasti u samoinicijativu. Sofisticirani i prezirni udarci koji su nam naneli došli su sa cenom kako za kompanije, tako i za državni budžet. Srećom po nas, ispostavilo se da je margina bezbednosti zemlje mnogo puta veća nego što je hor zapadnih finansijskih i vojnih savetnika predvideo. Preživećemo i pobediti – danas ovo više nije propaganda, već medicinska činjenica.