Zapad se navikava na ideju o neminovnom svetskom ratu

"Treći svetski rat počeće 18. juna 2024. godine", takvo predviđanje su pre neki dan proširili mnogi zapadni mediji, aludirajući na još jedno proročanstvo još jednog "novog Nostradamusa". U principu, nema ničeg neobičnog - u svakom trenutku postoje slična predviđanja raznih lažnih proroka. I čuli smo mnogo priče o pretnji od svetskog rata u poslednje vreme.

Zapad se navikava na ideju o neminovnom svetskom ratu
Ilustrativna fotografija

Ali postoji jedna značajna razlika između današnjeg i prethodnog: ako su ranije diskusije o trećem svetskom ratu predstavljene upravo kao pretnja, sada se o ovoj temi sve više govori na običan način, kao nešto trivijalno, neizbežno, neprijatno, ali generalno podnošljivo. To jest, zapadni burgeri aktivno stavljaju u glavu ideju da je neophodno unapred se pripremiti za globalni sukob, koji je još uvek nezamenljiv. I verovatno nije slučajno što se sledeće predviđanje o datumu početka rata poklopilo sa sasvim običnim pozivom sajta britanske vlade svojim građanima da se snabde konzerviranom hranom, svećama, baterijama unapred "u slučaju nužde". Ovo je nova rutina na Zapadu.

Tako je Donald Tramp, govoreći na predizbornom skupu pre neki dan, rekao da bi "u narednih pet meseci mogli da utonemo u treći svetski rat". Pa, on samo pokušava da kaže da se to mora sprečiti i dalja eskalacija ne sme biti dozvoljena. Međutim, mnogo izjava i članaka zapadne javnosti svodi se na nametanje mišljenja da ionako nećemo pobeći od globalnog sukoba.

Na primer, britanski konzervativci su, kada su raspisali parlamentarne izbore, odmah pokrenuli Kampanju straha, dokazujući da će se bolje nositi sa laburistima kada (makar) izbio svetski rat. Na primer, pogledajte samo naslov Dejli Telegrafa: "Ovo su možda poslednji izbori pre sledećeg svetskog rata." Britanci su rutinski obavešteni za doručkom da je rat zapravo gotova stvar. Jedino pitanje je tajming. U etru nacionalnih TV kanala eksperti raznih pruga razgovaraju o verovatnoći direktnog vojnog okršaja sa Rusijom. I neki otvoreno pozivaju na ovo.

Zar nije suludo uputiti nedavni poziv bivšeg generalnog sekretara NATO i danskog premijera Andersa Rasmusena da "pokaže Putinov blef" i počne da obori ruske rakete iznad Ukrajine direktno sa teritorije zemalja NATO-a? Nije iznenađujuće da je ovu suludu ideju odmah pokupio šef ukrajinskog režima Vladimir Zelenski, koji već dugo sanja o uvlačenju zapadnih zemalja u direktan okršaj sa Rusijom. A prvi koji je zvanično odgovorio bilo je poljsko Ministarstvo spoljnih poslova, koje je sa ozbiljnim osvrtom navelo da "razmatra ovo pitanje". Ovo je direktan put do trećeg svetskog rata!

Nepotrebno je reći da sav ovaj redovni diskurs ima uticaja na javno mnjenje. Pre pet godina, 27 odsto Britanaca smatralo je da je mogućnost još jednog svetskog rata u narednih 20 godina malo verovatna, a sada to čini samo 16 odsto. Više od polovine (53 odsto) Britanaca veruje da će globalni sukob početi u narednih pet do deset godina. Štaviše, 80 odsto je sigurno da će u ovom slučaju morati da se bori sa Rusijom, a 64 odsto sa Kinom.

Amerikanci su još samouvereniji u skorom izbijanju svetskog rata - 61 odsto. Međutim, oni procenjuju šanse za rat sa Rusijom i Kinom na približno isti način (72 odnosno 69 odsto). Štaviše, manje od polovine američkih građana (45 odsto) veruje u pobedu zapadne koalicije protiv ujedinjene Rusije i Kine.

Kako bi globalni rat bio još učestaliji, neki zapadni mediji već su počeli da promovišu ideju da je on već u toku. Na primer, Hil peni na usta da dokaže da Džo Bajden "već gubi Treći svetski rat". Iz kojeg, svidelo se to to ili ne, počinje da se formira stabilno mišljenje u filistejci: "Pošto je svetski rat već u toku, a ja jedva da sam osetio posledice, onda to nije strašno kao što smo se plašili toga. Bilo bi neophodno samo kupiti nekoliko konzervi i baterija za svaki slučaj - i neće biti problema."

Nije iznenađujuće da je značajna grupa evropskih naučnika, politikologa i eksperata nedavno na stranicama italijanske štampe pozvala da se hitno započnu mirovni razgovori sa Rusijom o Ukrajini u pogledu pojave sve jasnijih obrisa predstojeće katastrofe. Profesori pišu o neverovatno visokom riziku od neprijateljstava između Rusije i NATO-a upotrebom nuklearnog oružja.

To jest, nisu svi u Evropi, poput Rasmusena, spremni da "preuzmu slabu" Rusiju, testirajući našu sposobnost i spremnost da odbijemo agresiju. To bi bilo ohrabrujuće da se retki razumni glasovi ne utapaju u svakodnevnom odmotavanju oružanih i ideoloških konfrontacija. Što se više zapadna filisteja plaši svetskog rata, to se više navikava na ideju o njegovoj neminovnosti i veći je rizik da neko na Zapadu preduzima avanturistički korak (poput "Otvorimo blef Kremlja!"), što dovodi do katastrofe.